Narin Bulut
Rođena u Guzelyurtu kojem više nije privržena. Majka joj je prije nje izgubila dvoje djece od vrućice, tako da i za Narin niko nije očekivao da će preživjeti. Otac joj je poljoprivrednik, a majka na postelji već godinama, nemoćna da govori. U kuću je došla seka-Fatma koja je pazila Narin, a i sama rodila dvoje djece. Narin nisu pustili da ide dugo u školu. Iako je plakala zbog toga, rekli su da je već velika djevojka, da je nabujala i kao žena. Udali su je protiv njene volje za amidžinog sina Mustafu nakon što se on vratio iz vojske. Nije se mogla navići na njega, tukao ju je od jutra do mraka, maltretirao, a uveče bi plakao. Bježala je svojima, a oni su je opet vraćali. Seljani su je sažaljevali, ali joj nisu pomagali, zbog straha od njenog amidže i sina mu. Kad bi Narin vraćao kući, Deli Mustafa bi je vukao po zemlji. Počeo ju je i vezivati za krevet noću. Nekad bi mu palo na pamet pa bi ju svukao do gola, gledao, a onda opet tukao. Jedne noći mu je bacila lampu na glavu, a ulje iz lampe mu je uhvatilo kosu. Vatra ga je opekla, izbio je čak i veliki požar iz kojeg su se jedva spasili. On je nadimak „Deli“ (Ludi) dobio otkad je otpušten iz vojske. Kao takav mogao ju je i ubiti, a ne bi odgovarao. U selu, inače, nije bilo neke obradive zemlje, a ni stoke. Na njivama se uzgajalo koliko je trebalo za ishranu. Područje je bilo pod minama, pa bi djeca išla u školu tako da ispred njih pošalju magarce ili pse, pa kad bi nešto eksplodiralo, onda bi oni slobodno prešli preko tog prostora. U selu je bilo više sakatih pasa nego ljudi. Deli Mustafa je Narin maltretirao i tako da nju pošalje da ide ispred djece. Ona je Bogu zahvaljivala što joj se nije nikad ništa desilo, iako je mislila da će se smrću spasiti. Kad joj je jednom došao u štalu gdje je bila vezana, rekao je da će dovesti i drugu ženu.

Mustafa Bulut
To je sin Aslana Buluta. Majka mu je umrla na porođaju, pa ga je odgojila dadilja Durije. Ima još tri brata, Jašara koji je u vojsci, Jusufa i Alija koji još idu u školu. Smatrali su ga kavgadžijom i neurotikom. Nije bio sklon ni školi, sve mu je bilo dosadno. Htio je biti uvijek vani, da jaše, da trči. Lunjao je po selima, pa kad bi ga otac pronašao, onda je upozoravao seljane da ga ne napadaju. Tukao je svakog koga bi čuo da ga zove Ludim Mustafom. Mislili su da će se opametiti ako ode u vojsku. Njemu je i tamo bilo dosadno, bježao je, svađao se, pravio probleme. Nakon ljekarskog pregleda su odlučili da ga puste kući nakon sedam mjeseci provedenih u vojsci. Svidjela mu se amidžina kći Narin. Proljepšala se, izdužila, mirisala kao najljepše cvijeće. Roditeljima je rekao da bi volio oženiti samo Narin. Nju su povukli iz škole i za dva mjeseca je organizovana svadba. Njemu je bila tako lijepa da bi se izgubio svaki put kad bi joj se samo približio, a ona je ostajala kao kamen. Pošto se to stalno dešavalo, rekao je to majci, pa su ih vodili hodži, odvojeno i njega i Narin. Dobio je hamajliju za koju je hodža rekao da će, kad se natopi krvlju, šejtan pobjeći iz Narin i sve se srediti. On je pretjerivao tukući je i maltretirajući, krvi je lilo podosta, ali on nije došao u red. Shvatio je da ga ona ne želi, da čuva svog šejtana u sebi i da s njim bježi od kuće. Kad je izazvala požar, otac je rekao da je vežu u štali i tako su učinili. Ona nije rekla ni riječ, pa čak ni kad joj je, na nagovor dadilje, rekao da hoće oženiti i drugu ženu, lijepu Asije. Molio ju je da ne bude tvrdoglava i da mu se preda, ali je ona i dalje bez straha gledala u njega, ne progovarajući ni riječ. Na dan svadbe, dok je sve pjevalo i veselilo se uz gozbu, gledao je u prozor, a tamo je uhvatio i dalje nepokoran Narinin pogled. Shvatio je da je samo u smrti spas od nje i jednom trenu povukao obarač na nju. Mislio je da je s njenom smrću i patnja gotova. Ali nije, tek je počinjala. Narin su uspjeli otpremiti u bolnicu, operisati, ali joj se metak zadržao u glavi. Dr. Serdar je insistirao da ga uhapse, ne znajući da pravila grada ne važe za selo i da Mustafa neće dugo ostati u zatvoru. Doktor se za njega pretvara u otmičara njegove Narin. On ne odustaje od Narin, zaklinjući se da će je pronaći makar bila u paklu.

Serdar Batur
Radi već deset godina kao ljekar po cijelom svijetu, Bosni, Afganistanu, Izraelu, Somaliji, prema programu Ujedinjenih Nacija. Specijalizirao je hirurgiju, radeći najviše na povrijeđenima od mina, bombi i ostalih eksplozivnih sredstava. Tri mjeseca već radi na jugoistoku, i to na projektu čišćenja od mina. Oca, vrsnog inžinjera, je izgubio od eksplozije mine kad je imao 15 godina. Troškove školovanja je preuzela firma njegovog oca. Majka se takođe posvetila poslu i stekla veliki ugled u poslovnom svijetu. Nošen obećanjem koje je dao ocu, da će se uvijek boriti za dobrobit ljudi, da niko više ne strada od mina, doktor dolazi u Guzelyurt. U posjetu mjestu u kojem radi dolaze njegova majka sa nekoliko bliskih prijatelja i saradnika. Ništa nije onako kako su oni mislili da izgleda. Svi zajedno su pozvani na svadbu gradonačelnikovog sina. Vriska i pucanje iz oružja su plašili njegovu majku, što je izazivalo smijeh prisutnih. U jednom trenu neko je bio pogođen i sve je odjednom obuzela smrtna tišina. Zet, Deli Mustafa, je pogodio nekog na prozoru. Doktora su odveli do žene koja je bila u krvi i lancima vezana pored stoke u štali. Bila je pogođena u glavu i grudi. Dr. Serdar je tražio da joj skinu okove i potom je brzo otpremio u bolnicu. Operacijom su joj odstranili metak iz grudi, ali onaj iz glave nisu uspjeli. I teška operacija na srcu i duboke rane od okova na rukama i nogama žene, teško su pogodile doktora. Detalje da se zove Narin, da je to nevjesta, da je pretrpjela svašta i da je svezana u štali zato što je bježala toliko, saznao je tek kasnije. Bio je razočaran nemilošću ljudi oko nje koji su gledali njene patnje i žmirili na tretiranje žene kao životinje, ali pun želje da i ona, kao i on, stekne povjerenje u ljude i nov početak.

Asije Bulut
Rodila se na samoj granici Guzelyurta. Oca se sjećala malo, jer je imala pet godina kad je on poginuo. Majka je ostala udovica u drugom stanju i sa troje djece. Bili su siromašni i odrastali su uz pomoć komšija i dalekih rođaka. Samo je završila osnovnu školu, a onda morala pomagati majci u svemu. Mustafina dadilja Durije im je pomagala, takođe, i kad je predložila udaju za Mustafu, nije se dvoumila. Iako je za sve on bio Ludi Mustafa, ona je smatrala da ni ostali oko nje nisu pametniji. Željela je da se riješi siromaštva i odlučila duboko u sebi da će sve učiniti da se pokaže kao prava žena, rađajući mu dijete koje nije dobio od Narin. Ako je istina ono što je on radio Narin, mislila je, onda je očito da ju nije ni volio. Utoliko će njoj biti lakše...